Kratka istorija silicijumskog čelika

U 1900, RA Hadfield je izvestio da legure gvožđa i silicijuma sa sadržajem silicijuma od 2,5% ~5,5% imaju veći magnetizam od gvožđa. Godine 1903 počela je proizvodnja toplo valjanih silikonskih čeličnih limova. Godine 1934. GossN P je razvio (110) [001] hladno valjani silicijumski čelik, duž pravca valjanja čelične ploče značajno povećanog magnetizma, pogodnog za proizvodnju transformatora, 1935. američka čeličana Armco je započela proizvodnju , a zatim proizveo hladno valjani neorijentirani silikonski čelik. Godine 1949. Amco je napravio hladno valjane tanke trake od silikonskog čelika debljine 0,05 mm i 0,1 mm za upotrebu u vojnoj industriji. Početkom 60-ih, Sjedinjene Države su počele proizvoditi niskougljični električni čelik sa sadržajem silicija od < 0,5 posto u velikim količinama. Krajem 60-ih, neke zemlje su postupno prestale proizvoditi toplo valjani silikonski čelik. Godine 1968. Nippon Steel je razvio i proizveo visoko magnetski induktivno orijentirani silikonski čelik (Hi-B čelik). Sredinom -70 Japan je sukcesivno razvio nekoliko novih vrsta orijentisanog silicijumskog čelika, neorijentisanog silikonskog čelika i niskougljičnog električnog čelika. Godine 1986, Japan Steel Pipe Company je proizvela proizvode od čelika sa visokim sadržajem silicijuma sa sadržajem silicijuma od 6,5 posto. Kina je proizvela toplo valjani silicijumski čelik 1954. godine, hladno valjanu tanku traku od silikonskog čelika 1959. i hladno valjani silicijumski čelik 1979. godine. Godišnja proizvodnja svetskog električnog čelika je više od 6 miliona tona, što čini 0,9 posto ~1,3 posto ukupne proizvodnje čelika. Japan, bivši Sovjetski Savez i Sjedinjene Države imaju godišnju proizvodnju veću od milion tona, od čega orijentisani silicijum čelik čini oko 25 procenata, a niskougljični i nisko-silicijumski električni čelik čini oko 65 procenata.